Preskoči na sadržaj
Što uopće znači fleksibilno ljepilo za pločice
Na polici stoji šest vreća koje su na prvi pogled gotovo jednake. Na tri piše fleksibilno, jedna od njih košta znatno više od susjedne, a prodavač pita što ćete lijepiti i na što.
Riječ fleksibilno ovdje nije reklamna. Za cementna ljepila postoji standardna oznaka koju ćete naći otisnutu na vreći, a fleksibilnost je u njoj izmjereno svojstvo s dvije točno određene klase. Kada oznaku jednom znate pročitati, više ne birate prema cijeni i prema onome što piše na prednjoj strani vreće.
Kako se čita oznaka na vreći
Oznaka je sastavljena prema normi SIST EN 12004 i čita se po dijelovima. Prvi znak je slovo koje označava vrstu ljepila. C je cementno ljepilo koje se prije upotrebe miješa samo s vodom i to je vrsta s kojom se kod kuće najčešće susrećete. D je disperzijsko ljepilo, dakle mješavina organskog veziva u obliku vodene polimerne disperzije. R je ljepilo na bazi umjetnih smola.
Iza slova stoji broj klase. Jedan označava obično ljepilo, a dva poboljšano ljepilo. Klasa se odnosi na prianjanje, dakle na to koliko se čvrsto ljepilo drži podloge i pločice.
Za kupnju to znači sljedeće. Kada je podloga upojna, pločica mala, a prostor suh, obično ljepilo obavlja svoj posao. Kada je pak podloga neupojna, pločica velika ili teška, a površina izložena vodi ili vanjskim uvjetima, poboljšano prianjanje ono je što zadržava težinu i opterećenje. Klasa dakle ne govori koliko se ljepilo savija, nego koliko izdrži prije nego što se odlijepi.
Mogu slijediti dodatna slova, od kojih svako označava jedno svojstvo. F označava brzovezujuće ljepilo. T označava ljepilo sa smanjenim klizanjem, što je važno kada pločice polažete po zidu prema gore i ne smiju kliziti prema dolje. E označava ljepilo s produljenim otvorenim vremenom, dakle nakon nanošenja imate više vremena prije nego što ljepilo na površini počne vezati.
Oznaka C2 TE čita se, dakle, kao cementno ljepilo s poboljšanim prianjanjem, sa smanjenim klizanjem i s produljenim otvorenim vremenom. Ništa od toga, međutim, još ne govori koliko se ljepilo smije saviti.
S1 i S2: što se kod deformabilnosti zapravo mjeri
Deformabilnost je ono svojstvo zbog kojeg se za ljepilo kaže da je fleksibilno, a mjeri se prema normi EN 12002 kao poprečna deformacija. Jednostavno rečeno: koliko se stvrdnuto ljepilo može saviti prije nego što popusti.
Postoje dvije klase i granica između njih je precizna. S1 znači deformaciju od najmanje 2,5 milimetra i manje od 5 milimetara, što su prilagodljiva ili fleksibilna cementna ljepila. S2 znači deformaciju od najmanje 5 milimetara, što su visoko prilagodljiva ljepila. Postoji i oznaka O za kruta cementna ljepila.
Ta dva broja u praksi su sve što razlikuje dvije vreće koje obje nose riječ fleksibilno. Budući da je razlika izmjerena, možete je usporediti među proizvodima, umjesto da nagađate iz opisa.
Zašto to uopće funkcionira: klase S kod cementnih ljepila u pravilu se postižu polimernom modifikacijom, dakle dodacima koji stvrdnutom mortu daju nešto popustljivosti. Upravo su ti dodaci i razlog zbog kojeg su takve vreće skuplje od običnih. Ako podloga miruje, za tu razliku ne dobivate ništa. Ako se podloga pomiče, platit ćete je jednom ili ćete kasnije platiti popravak.
Kada podloga i format zahtijevaju deformabilno ljepilo
Odluku ne diktira prostor, nego podloga i format. Sama se pločica praktički ne pomiče, ali podloga ispod nje da, i sav se taj pomak skuplja u tankom sloju ljepila između njih.
Podloga se pomiče uglavnom u četiri slučaja. Podno grijanje zagrijava i hladi estrih u ciklusima, tako da se on svaki dan iznova širi i skuplja. Terasa se danju na suncu širi, a noću skuplja, osim toga izložena je smrzavanju.
Druge dvije podloge teže se prepoznaju. Mladi estrih još se suši i pritom se skuplja, čak i kada izgleda potpuno suho. Je li vaš estrih još mlad, ne možete utvrditi na pogled: to će reći izvođač koji ga je ugradio, odnosno mjerenje vlažnosti koje prije početka radova obavlja keramičar. Drvene i pločaste podloge pak rade već same po sebi, jer reagiraju na vlagu. Ovamo spadaju drveni podovi, iverice i gipsane ploče te suhomontažni zidovi, dakle sve što nije betonska podloga ili podloga od estriha.
Format dodaje drugu polovicu računa. Velika pločica ima više površine i manje spojeva, stoga se isti pomak podloge raspoređuje na manje mjesta. Kod mozaika ga preuzimaju brojne fuge, a kod pločice formata koji jedva nosite sami preuzima ga gotovo samo ljepilo ispod nje.
Što konkretno treba vaš slučaj, međutim, nije stvar općeg pravila. Zahtjev za pojedinu primjenu navodi proizvođač ljepila u tehničkom listu proizvoda, a kod zahtjevnijih objekata određuje ga projektant ili izvođač. Norma koju smo opisali gore definira klase, ali ne govori koja je klasa obvezna za koju primjenu.
Gdje se to vidi pri kupnji
Kada sljedeći put stojite pred policom, pogledajte oznaku, a ne prednju stranu vreće. Zanima vas slovo vrste, broj klase i to stoji li iza njih S1 ili S2. Ako oznaku na vreći ne nađete, potražite je u tehničkom listu proizvoda, jer je to ujedno jedino mjesto na kojem je obvezujuće navedena.
U našoj ponudi ljepila za pločice naći ćete i fleksibilna i obična cementna ljepila. Među prvima su Kemakol 170 flex, Kemabond 131 flex i Kemabond 131 flex White, a među drugima, primjerice, Kemabond 120 za unutarnju upotrebu. Koje od njih odgovara vašoj podlozi, govori tehnički list pojedinog proizvoda, a ne naziv na vreći.
Uz ljepilo se isplati provjeriti i čime ćete ga nanositi. Veliki format zahtijeva nazubljenu gladilicu s većim zupcima, jer ispod pločice mora ostati dovoljno ljepila da se opterećenje rasporedi po cijeloj površini. Nazubljene gladilice i pribor za niveliranje pronaći ćete među alatima za polaganje.
Ako želite vreće vidjeti uživo i o podlozi razgovarati s nekim tko je to već polagao, javite se u jednom od naših salona. Donesite podatak o tome što je ispod pločica i koliko velik format namjeravate polagati, jer su upravo to podaci kojima razgovor počinje.